Transformator je jedna od najefikasnijih mašina koje je čovek napravio, sa stepenom iskorišćenja koji prelazi 98 odsto. Zvuči kao da o gubicima ne vredi ni pričati.
Ali onih par procenata radi bez pauze, svakog sata, trideset i više godina, i na kraju veka mašine često premaši njenu nabavnu cenu. Gubici transformatora imaju dve prirode. Gubici praznog hoda nastaju u magnetnom jezgru i postoje čim je transformator pod naponom, potpuno nezavisno od toga da li iko troši struju.
Fabrika može biti zatvorena za praznike, jezgro svejedno troši. Gubici opterećenja nastaju u namotajima i rastu sa kvadratom struje, dakle zavise od toga koliko je mašina opterećena. Ova razlika je ključna za računicu: prazan hod se plaća 8.760 sati godišnje, opterećenje samo onda kada se radi.
Uzmimo ilustraciju. Razlika od samo jednog kilovata u gubicima praznog hoda između dve mašine znači 8.760 kilovat-sati godišnje, svake godine, bez izuzetka. Pomnožite to sa cenom energije i sa tri decenije veka, pa dodajte gubitke opterećenja, i postaje jasno zašto se ozbiljni investitori kod nabavke ne pitaju samo koliko transformator košta, nego i koliko troši. Evropska regulativa o ekodizajnu upravo zato propisuje sve strože granice gubitaka za nove transformatore, i razlika između starije mašine iz devedesetih i savremene jedinice je veća nego što se obično pretpostavlja.
Postoji i suprotna zamka. Transformator izabran sa preteranom rezervom radi trajno na malom opterećenju, gde gubici praznog hoda dominiraju, pa mašina troši gotovo isto kao da radi punom snagom, a korisnog rada je malo. Optimalno dimenzionisanje nije ni štedljivo ni junačko, nego zasnovano na stvarnom dijagramu opterećenja: mašina koja veći deo vremena radi u zoni gde je odnos korisne snage i gubitaka najpovoljniji.
Za transformator koji je već u pogonu, računica se pravi jednostavno: izmeriti ili proceniti gubitke, uporediti sa savremenom jedinicom iste snage i videti koliko razlika vredi godišnje. Kod starih mašina sa visokim gubicima praznog hoda zamena ume da ima period otplate kraći nego što bi iko pretpostavio, naročito kada se poklopi sa potrebom za većom snagom ili sa prelaskom mreže na 20 kV. Gubici su tihi trošak, ne vide se na mašini, ali se uredno pojavljuju na svakom računu, i zato zaslužuju mesto u svakoj ozbiljnoj analizi energetskih troškova firme.
